Pogledaj dom svoj, anđele – Zagrebačka naklada
Akcija!

280,00 Kn 180,00 Kn

Pogledaj dom svoj, anđele

Roman obuhvaća razdoblje od prvih dvadeset godina života mladog Eugenea Ganta: djetinjstvo, dječaštvo, ranu mladost. Otac klesar nadgrobnih spomenika, majka s talentom za trgovinu nekretninama, u Altamontu koji se razvija. Oni su kobno nesložan par…

Opis

Pogledaj dom svoj, anđele obuhvaća razdoblje od prvih dvadeset godina života mladog Eugenea Ganta: djetinjstvo, dječaštvo, ranu mladost. Neke izvanjske radnje, osim obiteljske povijesti u tom određenom odsječku vremena, tu i nema. Otac klesar nadgrobnih spomenika, majka s talentom za trgovinu nekretninama, u Altamontu koji se razvija. Oni su kobno nesložan par: otac je pijanica i neostvarena umjetnička narav, majka škrtica kojoj imetak pomalo postaje preči od obitelji. Djeca su žm·e njihova nesklada i vječitog sukobljavanja: rastući, djeca u sebi nehotice odbacuju roditelje koji im od početka truju život. Eugene je na oca, sanjar s umjetničkim sklonostima, pun emocionalne energije i ambicije, gladan iskustava, osjetljiv, strastven, čist. Takav, on je svjedok svim sramotama i poniženjima koje vidi u obitelji, životnim okrutnostima koje promatra u gradiću, prodajući novine u crnačkoj četvrti. U školi ga oduševljava poezija, odlazi na državno sveučilište. Prijatelj ga vodi u javnu kuću, ponizuju ga bogataška djeca za koju je sveučilište i osnovano, doživljava prve ljubavi, oslobađa se želje da tu, u užem zavičaju, bilo što postigne, pa se nakon smrti oca i svog brata Bena oprašta i s majkom, te odlazi daleko, nastavljajući studije na Harvardu.

Kako izgleda – ništa, a ipak je sve, jer je iz duboke potrebe za svojim unutarnjim otkrićima Thomas Wolfe pisao knjigu koja je i sama otkriće, puna neke neobjašnjive svježine, jaka od svega što je navrlo, stvarana neposredno pri udarcima spoznaje, kao kakva glazbena poema. Neki kritičari stoga i smatraju Pogledaj dom svoj, anđele najlirskijim američkim romanom, a njegove likove, kako se prelamaju u očima mladog Eugenea, skoro mitološkim stvorenjima. Dominantni su likovi roditelja, braće i sestara, tih sazvježđa na dječjem nebu prema kojima se dijete u svom rastu i određuje; lik oca, monumentalan u svojoj nesvjesnoj razdrtosti između alkohola i javnih kuća te mržnje na ženu i citiranja Shakespearea, između privrženosti djeci i skitalačke žudnje da zauvijek odluta u pustolovinu na kraju svijeta s kojim bi se kad-tad trebalo uhvatiti u koštac. U tim amplitudama, između psovke i ljubavi, niskosti i eksplozivne-životnosti sve dok ga ne izgrize bolest, stari se Gant gotovo priviđa kao neki daleki frustrirani rođak Melvilleovog kapetana Ahaba, ali bez hrabrosti da pođe za svojom nemani. Majka Eliza također prenosi na djecu svoju nemoć i rascijepljenost, mržnju zbog promašenog braka pomiješanu s napadajima ljubavi, te krivnju zbog raspadanja obitelji koju dijeli s ocem. Umiranje neke od djece i slom svih osobnih odnosa razvit će u njoj pohlepu za novcem i zgrtanjem imetka – nju je život učio da ljudski odnosi ne vrijede i taj nagon postaje jači od nje.

“Uzmi im sve što možeš”, govorit će studentu Eugeneu brat Ben, taman, unaprijed skršen a ipak hrabar karakter. On je ni ne znajući tražio, poražen prije nego je to shvatio. Htio je naći neki ključ, neka vrata, bilo što, prolaz kojim bi izašao. On sluti da bi mladi Eugene mogao naći taj put i čini sve da ga ohrabri za ono u čemu sam nije uspio. Ben je kao stranac u obitelji, nije priznao usud. Benovom smrću dolazi Eugene do potresne spoznaje da je i sam zauvijek stranac, te odlazi.

Zavitlavši ih sve u koloplet i nakaznih i ljupkih gantovskih strasti, Thomas Wolfe im je podario neku ogromnost: oni se nehotice doimlju poput svađalačkih starih bogova u nekom prvobitnom svijetu. Gledani očima dječaka koji raste, oni i jesu velika bića. Kritičari su, međutim, samo u obrisima ali ipak, u obitelji Gant očitali antički eshilovski arhetip staroga Ganta kao Agamemnona koji je svršivši s ratovanjem došao kući da umre, Elizu kao Klitemnestru, sestru Helen čas kao Elektru, a čas kao Kasandru, dok je glavni lik, Eugene, svojevrsni Orest. Iako je Thomas Wolfe bio književno vrlo obrazovan čovjek, ništa ne ukazuje na to da je Pogledaj dom svoj, anđele planirao kao paralelu Orestiji. Prije će biti da su sve prave arhetipske situacije u svom uzorku iste i da je Wolfe, idući do korijena, dodirnuo u tami duboki zajednički nazivnik.

Objašnjavajući podnaslov, “priču o zakopanom životu” (koji je posudio od pjesnika Matthewa Arnolda), Wolfe je vrlo iluminativno zapisao: “U romanu postoje dva bitna kretanja – jedno prema van, drugo prema dolje. Kretanje na van opisuje napor djeteta, dječaka i mladića za izbavljenjem. za slobodom i samoćom na novoj zemlji… Kretanje na dolje predstavljeno je neprestanim otkapanjem zakopanog života grupe ljudi i opisuje krivulju obiteljskog života – porijekla, združenja, rasapa i iščeznuća”. Taj zakopani život je onaj tajni, nesaznati, kojemu niti jedan od junaka romana nije gospodar.

Simboličan naslov romana Wolfe je uzeo od Miltona, iz njegove Lycidas, a preuzeo je i simboliku. U svojim stihovima Milton zaziva arkanđela Mihajla da svrne pogled kako bi oplakao nesreću na domu. Po nekom unutarnjem kemizmu simbola, taj se Miltonov anđeo stapa s pogledom kamenog anđela koji stoji na ulazu u klesarsku radionicu staroga Ganta: on je jednom u mladosti vidio anđela, talijanski rad iz Carrare, i htio je isklesati nešto slićno ali mu nije pošlo za rukom. Taj njegov anđeo nosio je na “glupom bijelom licu osmijeh mekušne kamene slaboumnosti”. Tako Gantov anđeo lebdi nad recima knjige kao znak zakopane i zatrpane, izvitoperene stvaralačke snage.

Pogovor: Nikica Petrak

detail product

  • Broj stranica : 552
  • Uvez : tvrdi
  • ISBN : 953-6996-88-X
  • Prevoditelj : Mate Maras
  • Ilustrator : Dubravka Rakoci
  • Dimenzije :
  • Objavljeno :

about the author

Author

Osmo dijete svoje majke, Wolfe je rođen 1900. godine, sa sa¬mim stoljećem. Otac mu je bio klesar u Ashecilleu, malom gra¬diću Sjeverne Karoline, a majka kućanica sa silnim nagonom za novčanom samostalnošću: mešetarila je zemljištima u gradiću koji se naglo razvijao u živahan turistički centar poznat po pla¬ninskoj klimi i dobrom zraku. U blizini je i čuveni milijunaš George Vanderbilt podigao za sebe jednu od najslikovitijih ame¬ričkih rezidencija. U doba Thomasovog dječaštva grad je dobio škole, mnoge nove domove, ustanove, a između ostalog i dobru javnu knjižnicu s preko tri tisuće svezaka. Zbog smrti neke od svoje osmero djece, majka je malog Toma sve više vezivala uza se. Ali kuća je uvijek bila puna ljudi, rodbine i stanara (majka je iznajmljivala i sobe) i dječak je, iako prerano sazreo, odrastao u jednoj komunikativnoj sredini, po¬malo američki luckastoj, u kojoj se i recitiralo i sviralo klavir, izvrsno jelo i to u rabelaisovskim količinama, svađalo, pilo, tuklo i mirilo. Wolfe je već sa dvije godine mogao čitati jednostavne stvari, a u prvi razred pošao je s nepunih pet godina. Obitelj kao da je osjećala da se Tom po nečem od njih razlikuje, očekujući da on postane nešto bolje od njih, da bude „školovan čovjek”, pravnik ili guverner. Bio je dobar učenik, usput je prodajući no¬vine još i zarađivao, trajno i neumorno čitao. Njegovi netipični književni sastavci potakli su njegove učitelje da se založe za njega. Tom Wolfe ušao je u „otmjenu” školu, namijenjenu sinovima bogatih skorojevića, našla mu se i stipen¬dija. Tu susreće i stanovitu gospođu Roberts (moju duhovnu majku) koja ga kao nastavnica književnosti uvodi u Shakespearea i ostale pjesnike, ohrabrujući ga da piše. Kao pravi nadobudni i zlatni američki mladić, dobar atletičar, dobiva medalju za svoj esej o engleskim dramatičarima, u povodu tristote obljetnice Shakespeareove smrti, 1916. godine. To mu, uz solidne ocjene, omogućuje da se te iste godine upiše na državni univerzitet Sjeverne Karoline. Na sveučilištu počinje pisati drame i pomišlja na karijeru uspješnog broadwayskog pisca. Godine 1920., nakon svih mogućih uspjeha u studiju mijenja sveučilište. Prešao je u Cambridge, u Massachusetsu., na Harvard University, kod profesora Bakera kome je polazilo za rukom da od sličnih nadobudnih studenata stvori uspješne broadwayske dramatičare: njegovi učenici bili su Philip Barry, Sidney Howard i Eugene O'Neill. Poslije završenog studija zapošljava se kao nastavnik književnosti, piše drame bez pravog uspjeha i naravno, putuje u Evropu. Po povratku, 1925., zaljubljuje se u ženu desetak godina stariju od sebe, u Alice Bernstein, broadwaysku scenografkinju. Ljubav je obostrana. Štedi, hoće još jednom u Europu. Odlazi u Englesku, 1926., i od¬jednom, poput groma iz vedra neba počinje pisati roman. Bio je to Pogledaj dom svoj, anđele, prvi od četiri obimna romana koji zapravo čine jedan veliki autobiografski roman-rijeku, i kojemu će slijediti Of Time and the River (O vremenu i rijeci , 1935.), The Web and the Rock (Paučina i kamen, 1939.), i posthumno, You can't go home again (Ne možeš više kući, 1940.). Drami se više nije vraćao. Za vrijeme boravka s Alice u Londonu, pisanje ga je zgrabilo tako bjesomučno da ga se nikad više nije oslobodio. Pruža mu se prilika da konačno upozna i Joycea kome se oduvijek divio, ali koji na njega nije ni najmanje utjecao, pa Wolfe niti ne pokušava susresti ga: stranice vlastitog rukopisa strahovito se množe i to je jedino što ga zaokuplja. Hoće ispričati sve, sve što je ikad vidio, saznao, osjetio, okusio. Vrativši se u New York, Alice Bernstein nagovara ga da napusti posao i do kraja se prihvati romana. Ona mu je iznajmila i prvo od njegovih famoznih boravišta. Dvije su komponente stvorile legendu: njegov strahovito radišan ali nimalo građanski način života i njegov susret s jednim urednikom izdavačke kuće Scribners, čovjekom koji mu je istinski i s krajnjom nesebičnošću pomogao da objavi svoje knjige