13%

Stanar

Kn 165,00 Kn 145,00

Prije svega, Stanar je roman koji karakterizira psihološka napetost koja nastaje kada se dvoje uglednih ljudi susreće sa zastrašujućom mogućnošću da skrivaju višestrukog ubojicu. Priča je smještena u London, prikladno hladan i maglovit, a osim toga, solidno prikazuje život ubrzo nakon svršetka Viktorijanskog doba. Roman je navodno inspiriran ubojstvima u Whitechapelu koja su se dogodila krajem 19. stoljeća, a taj je utjecaj jednostavno prepoznati.

Kategorija: Oznaka:

Opis

Plodna engleska književnica Marie Adelaide Elizabeth Rayner Lowndes rođena je 1868. godine u Londonu kao jedina kćer odvjetnika i aktivne feministice, no odrasla je u Francuskoj. Spisateljski aktivna od 1868., pa sve do svoje smrti 1947. godine, objavila je niz romana, od kojih su tri čak i adaptirana na filmskom platnu.
Objavljivala je u prosjeku jednu knjigu godišnje, a osim kriminalističkog žanra, okušala se i u biografijama, kratkim pričama, dramama i memoarima, na kraju objavivši više od 40 djela. Iako se odbijala deklarirati kao pisac krimića, upravo je u tom žanru bila najuspješnija, inspirirajući se stvarnim događajima na kojima je vješto gradila radnju djela, dodajući različite psihološke elemente uz izvrsno poznavanje ženske psihologije.
Jedan od romana adaptiranih nekoliko puta upravo je Stanar (The Lodger), napisan 1913. godine na temelju istoimene kratke priče iz 1911. godine. Stekao je popularnost gotovo odmah nakon što je bio objavljen, a osim toga, taj je roman 1940. godine pretvoren u radio dramu, te 1960. godine i u operu. Prvu filmsku verziju romana Stanar – priča o londonskoj magli potpisao je Alfred Hitchcock 1927. godine. Uslijedila je adaptacija Mauricea Elveya iz 1932. godine, za kojom su uslijedile ona Johna Brahma (1944.), Čovjek na tavanu (1953.) te adaptacija Davida Ondaatjea iz 2009. godine.
Prije svega, Stanar je roman koji karakterizira psihološka napetost koja nastaje kada se dvoje uglednih ljudi susreće sa zastrašujućom mogućnošću da skrivaju višestrukog ubojicu. Priča je smještena u London, prikladno hladan i maglovit, a osim toga, solidno prikazuje život ubrzo nakon svršetka Viktorijanskog doba. Roman je navodno inspiriran ubojstvima u Whitechapelu koja su se dogodila krajem 19. stoljeća, a taj je utjecaj jednostavno prepoznati.
Kroz roman se čitatelji također mogu upoznati sa stavovima i životnim stilom vremena u kojem je nastao. Iako klasna pitanja nisu glavna tema romana, u njemu se odražavaju razlike koje su postojale između različitih slojeva društva. Primjerice, iako Buntingovi o ljudima kojima su služili govore kao o „damama i gospodi“, zanimljivo je vidjeti njihovo stvarno mišljenje o poslodavcima. Na nekoliko mjesta u romanu pojavljuju se stavovi u kojima se dužno poštovanje, pa čak i divljenje, koje se očekuje od njihove klase, isprepliću s oštroumnim razumijevanjem slabosti „viših klasa“.
Iako je motiv usputnog susreta s Jackom Trbosjekom bio čest u desetljećima nakon njegovih ubojstava i nije svojstven samo Lowndesovoj, njezina kratka priča posve je sigurno prvo tiskano djelo u kojem se taj motiv pojavljuje.
Jedan od važnih elemenata u priči je sve prisutniji osjećaj prijetnje koji raste dok se Buntingovi pitaju je li njihov podstanar višestruki ubojica i, ako je tako, što bi oni trebali učiniti. Kako vrijeme prolazi, oni postaju sve nervozniji, svatko na svoj način, a to duboko utječe na njih. Autorica koristi nekoliko strategija kako bi pojačala napetost. Ponašanje podstanara, G. Sleutha, je naizmjenično čudno i vrlo sumnjivo, te savršeno nevino, a opet pomalo ekscentrično.
Uvijek važna kulisa trilera onoga vremena je londonsko okruženje, koje daje „štimung“ cijelom romanu. Napetosti radnje svakako pridonosi gusta londonska magla, po kojoj je grad poznat.
Osim toga, u ovom romanu ženski lik na sebe preuzima ulogu neslužbenog istražitelja, iskazujući poduzetnost i prodornost dok istražuje zločine. Na taj način autorica pokazuje kako je „lukavi ženski um“ u stanju riješiti ubojstvo koje ne mogu riješiti tisuće policajaca, istražitelja i vladinih službenika, time udaljujući ženu od do tada uobičajene uloge žrtve.