Akcija!

165,00 Kn 145,00 Kn

Prije svega, Stanar je roman koji karakterizira psihološka napetost koja nastaje kada se dvoje uglednih ljudi susreće sa zastrašujućom mogućnošću da skrivaju višestrukog ubojicu. Priča je smještena u London, prikladno hladan i maglovit, a osim toga, solidno prikazuje život ubrzo nakon svršetka Viktorijanskog doba. Roman je navodno inspiriran ubojstvima u Whitechapelu koja su se dogodila krajem 19. stoljeća, a taj je utjecaj jednostavno prepoznati.

Kategorija: Oznaka:

Opis

Plodna engleska književnica Marie Adelaide Elizabeth Rayner Lowndes rođena je 1868. godine u Londonu kao jedina kćer odvjetnika i aktivne feministice, no odrasla je u Francuskoj. Spisateljski aktivna od 1868., pa sve do svoje smrti 1947. godine, objavila je niz romana, od kojih su tri čak i adaptirana na filmskom platnu.
Objavljivala je u prosjeku jednu knjigu godišnje, a osim kriminalističkog žanra, okušala se i u biografijama, kratkim pričama, dramama i memoarima, na kraju objavivši više od 40 djela. Iako se odbijala deklarirati kao pisac krimića, upravo je u tom žanru bila najuspješnija, inspirirajući se stvarnim događajima na kojima je vješto gradila radnju djela, dodajući različite psihološke elemente uz izvrsno poznavanje ženske psihologije.
Jedan od romana adaptiranih nekoliko puta upravo je Stanar (The Lodger), napisan 1913. godine na temelju istoimene kratke priče iz 1911. godine. Stekao je popularnost gotovo odmah nakon što je bio objavljen, a osim toga, taj je roman 1940. godine pretvoren u radio dramu, te 1960. godine i u operu. Prvu filmsku verziju romana Stanar – priča o londonskoj magli potpisao je Alfred Hitchcock 1927. godine. Uslijedila je adaptacija Mauricea Elveya iz 1932. godine, za kojom su uslijedile ona Johna Brahma (1944.), Čovjek na tavanu (1953.) te adaptacija Davida Ondaatjea iz 2009. godine.
Prije svega, Stanar je roman koji karakterizira psihološka napetost koja nastaje kada se dvoje uglednih ljudi susreće sa zastrašujućom mogućnošću da skrivaju višestrukog ubojicu. Priča je smještena u London, prikladno hladan i maglovit, a osim toga, solidno prikazuje život ubrzo nakon svršetka Viktorijanskog doba. Roman je navodno inspiriran ubojstvima u Whitechapelu koja su se dogodila krajem 19. stoljeća, a taj je utjecaj jednostavno prepoznati.
Kroz roman se čitatelji također mogu upoznati sa stavovima i životnim stilom vremena u kojem je nastao. Iako klasna pitanja nisu glavna tema romana, u njemu se odražavaju razlike koje su postojale između različitih slojeva društva. Primjerice, iako Buntingovi o ljudima kojima su služili govore kao o „damama i gospodi“, zanimljivo je vidjeti njihovo stvarno mišljenje o poslodavcima. Na nekoliko mjesta u romanu pojavljuju se stavovi u kojima se dužno poštovanje, pa čak i divljenje, koje se očekuje od njihove klase, isprepliću s oštroumnim razumijevanjem slabosti „viših klasa“.
Iako je motiv usputnog susreta s Jackom Trbosjekom bio čest u desetljećima nakon njegovih ubojstava i nije svojstven samo Lowndesovoj, njezina kratka priča posve je sigurno prvo tiskano djelo u kojem se taj motiv pojavljuje.
Jedan od važnih elemenata u priči je sve prisutniji osjećaj prijetnje koji raste dok se Buntingovi pitaju je li njihov podstanar višestruki ubojica i, ako je tako, što bi oni trebali učiniti. Kako vrijeme prolazi, oni postaju sve nervozniji, svatko na svoj način, a to duboko utječe na njih. Autorica koristi nekoliko strategija kako bi pojačala napetost. Ponašanje podstanara, G. Sleutha, je naizmjenično čudno i vrlo sumnjivo, te savršeno nevino, a opet pomalo ekscentrično.
Uvijek važna kulisa trilera onoga vremena je londonsko okruženje, koje daje „štimung“ cijelom romanu. Napetosti radnje svakako pridonosi gusta londonska magla, po kojoj je grad poznat.
Osim toga, u ovom romanu ženski lik na sebe preuzima ulogu neslužbenog istražitelja, iskazujući poduzetnost i prodornost dok istražuje zločine. Na taj način autorica pokazuje kako je „lukavi ženski um“ u stanju riješiti ubojstvo koje ne mogu riješiti tisuće policajaca, istražitelja i vladinih službenika, time udaljujući ženu od do tada uobičajene uloge žrtve.

detail product

  • Broj stranica : 272
  • Uvez : tvrdi
  • ISBN : 978-953-252-189-4
  • Prevoditelj : Jelena Žutić
  • Ilustrator : Mirna
  • Dimenzije : 14x20 cm
  • Objavljeno : 2016.

about the author

Author

Engleska spisateljica Marie Adelaide Elizabeth Rayner Lowndes, djevojački Belloc, rođena je u Londonu 5. kolovoza 1868., a odrasla u La Celle-Saint-Cloudu u Francuskoj. Marie Belloc Lowndes je bila jedina kći francuskog odvjetnika Louisa Belloca i engleske feministkinje Bessie Parkes. Njezin mlađi brat bio je Hilaire Belloc, jedan od najplodnijih englesko-francuskih pisaca i historičara svojeg vremena. Sestra ga je opisala u svojem posljednjem djelu, Mladi Hilaire Belloc (objavljen posthumno 1956. godine). Njezin djed po ocu bio je francuski slikar Jean-Hilaire Belloc, a njezin pradjed bio je Joseph Priestley, vrsni teolog koji se između ostalog bavio filozofijom i kemijom, a najpoznatiji je po izumu soda-vode. Godine 1896. udala se za Fredericka Sawreya A. Lowndesa. Aktivno se počela baviti pisanjem 1898. i pisala je sve do svoje smrti. Prvo objavljeno djelo bila je biografija – Njegovo Kraljevsko Veličanstvo Princ od Walesa. Od tada piše eseje, drame, romane, biografije, memoare, a objavljuje ih u ritmu od jedne knjige godišnje. Iako je bila plodni pisac, njezina slava počiva na dva djela koja se svrstavaju u uzbudljive avanturističko-kriminalističke romane s psihološkim zapletima – Stanar (1913.) i The Story of Ivy (1927.). Oba romana su adaptirana za film. Knjiga Stanar bila je književni predložak za čak četiri igrana filma. Prvi je režirao daleke 1927. Alfred Hitchcock i taj se film smatra njegovim prvim velikim hitom dok je zadnja ekranizacija bila 2009. The Story of Ivy adaptirana je za film 1947., a naslovnu je ulogu dobila tadašnja velika zvijezda, dobitnica Oskara Joan Fontaine. Umrla je 14. studenog 1947. u domu svoje starije kćeri, grofice Iddesleigh, u Eversley Crossu u Hampshireu, a pokopana je u Francuskoj, u La Celle-Saint-Cloudu, u blizini Versaillesa, gdje je provela mladost. Roman Stanar napisan je 1913., samo dvadeset i pet godina nakon zastrašujućih ubojstava u sirotinjskoj četvrti Londona Whitechapel pripisanih do danas neotkrivenom serijskom ubojici, takozvanom Jacku Trbosjeku. Budući se atmosferom i dijelom zapleta oslanjala na relativno svježe događaje vezane uz ovog mističnog ubojicu o čijem se identitetu tada još uvijek raspravljalo, odmah je po objavljivanju privukla pažnju čitatelja. S vremenom je interes za ovu knjigu narastao do te mjere da je prodana u više od milijun primjeraka i proglašena je prvim književnim bestselerom svojeg vremena. Kao takva privukla je i filmskog redatelja, zvijezdu u usponu, koji je već iza sebe imao dva uspješna filma, Alfreda Hitchcocka. Knjiga kao da je bila pisana za njega budući se uklapala u potpunosti u njegov stil priče o "gospodinu zločincu" gdje je okrutnost uvijek bila sakrivena u uljudnosti. Kasnije će film Stanar biti proglašen prvim Hitchcockovim velikim hitom koji utjelovljuje pravi redateljev stil – obaveznu plavušu i čovjeka koji je krivo optužen.