Opis

Tri Andrejevljeve pripovijesti sakupljene u ovoj zbirci nalaze se u vrhu njegove proze te uopće u vrhu ruske proze prve polovice dvadesetog stoljeća. U prvoj oslikava paralelizam između sižejne linije biblijskog Joba i naslovnog junaka uz snažnu socijalnu motivaciju. Juda u drugoj je intelektualna i duhovna veličina, bez obzira na svoju fizičku i duhovnu odvratnost, izdajničku prirodu, a postupci mu nisu ograničeni nikakvim etičkim okvirima. On je demon provokator koji vrši pokus radi spoznaje i provjere vlastitih ocjena ljudskog materijala u sudbnosnim trenucima. Andrejev je posumnjao u totalitet Judine krivnje koju izlaže Biblija i proširio krug izdajnika, pokazavši što su drugi radili i gdje su bili. Treća je psihološka studija o osuđenima na smrt u kojoj autor osporava smrtnu kaznu i pojačava tezu o apsolutnoj vrijednosti čovjeka, što se posebno isticalo u carskoj Rusiji prepunoj nasilja nakon gušenja revolucije 1905. godine.