Dani se vuku i istovremeno predu. Sat otkucava ali tek možda počinje. Bi li mali bijeli špic išta promijenio? Uvijek je zavidio nekadašnjem kolegi. Na mirovini, motociklu i novoj slobodi. No sada stoji na stepenicama obraslim mahovinom ispred svoje kuće, tek umirovljen, i ne zna kamo bi. Kravata mu više ne treba, doma smeta, djeca su se davno iselila. Prihvaća prijedlog malde žene koju je sreo na groblju i dopušta joj da ga angažira kao djeda, otuđenog supruga, mladoženjina šefa… Po potrebi. Dobro igra svoje uloge, no njegova žena to ne primjećuje. Ponovno je počela plesati…