Opis

Niz priča o zločinima, obmanama, prljubima, smješnim zgodama i predrasudama.

Iz recenzije prijevoda:

“Prevođenje djela iz starijih vremena, naročito ako se radi o djelima što predstavljaju nasljeđe svjetske književnosti, neobično je zahtjevan i odgovoran posao. Usto, kao i svako književno prevođenje, nedovoljno valoriziran i nagrađen. Da prijevod ne postane „netočan prijenos nebitnog sadržaja“, kao što to u svom slavnom eseju o prevođenju kaže Walter Benjamin, prevoditelj/ica treba:

1. dobro poznavati jezik s kojeg prevodi (to dobro poznavanje podrazumijeva dubinsko znanje povijesti jezika u njegovim mijenama koje mijenjaju značenja i nijanse, dijakronijski i sinkronijski)

2. dobro poznavati jezik na koji prevodi, kako bi prijevod dobio jezični timbar i ton vremena iz kojeg dolazi (radi se o analogijama kultura);

3. dobro poznavati povijest i kulturu te realia vremena u kojem je tekst nastao i publike kojoj je namijenjen (tzv. operativna erudicija);

4. posjedovati talent i vještinu slaganja riječi.

U našoj kulturi, najbolji primjer u kojem se stječu svi ovi zahtjevi predstavlja prijevod Ise Velikanovića i Ivana Tabaka Cervantesovog El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha. Taj prijevod predstavlja, istodobno, i uzor svim kasnijim prevoditeljima/icama.
Prevoditi Heptameron Marguerite de Navarre stavlja prevoditelja/icu pred probleme i izazove istovjetne problemima i izazovima spomenutog Don Quijotea. Da se krene u takav pothvat (radi se o zamašnom korpusu riječi) potrebna je velika hrabrost, znanje, talent te, nadasve, vrijeme. Prijevod Heptamerona, da bi uopće mogao pretendirati na kvalitetu i ozbiljnost, podrazumijeva stečeno i pokazano:

1. znanje francuskog jezika XVI. stoljeća, koji karakterizira istodobno oslobađanje od latinskih i talijanskih utjecaja, samosvijest o vlastitoj vrijednosti (francuski postaje, barem in nuce, moderni jezik). Taj jezik, u odnosu na moderni francuski, pokazuje vrlo fine razlike u relativno labavoj sintaksi u odnosu na današnju sintaksu francuskog jezika, te razlike u leksiku (danas nestale riječi, ali pogotovo riječi koje su u XVI. stoljeću imale ponešto različito značenje i koje, stoga predstavljaju zamku za prevoditelja/icu). Stoga prevoditelj/ica ne treba uzeti ni jedno značenje niti jedan sintaktički oblik zdravo za gotovo, već ih uvijek provjeravati na drugim tekstovima iz istog razdoblja i u tadašnjim rječnicima i gramatikama. U slučaju Marguerite de Navarre, tome treba dodati još i poznavanje talijanskog i latinskog.

2. znanje hrvatskog jezika. U slučaju Heptamerona, najbolji uzor koji pokazuje kako se postiže timbar i ton kasnorenesansnog teksta predstavlja Don Quijote i pomno poznavanje jezičnih rješenja Velikanovića i Tabaka. Ne radi se o tome da se oponaša njihov stil, već da se u današnjem hrvatskom jeziku postigne istovjetna stvar koju su u hrvatskom jeziku iz prve polovice XX. stoljeća postigli Velikanović i Tabak: timbar i ton koji je istovremeno suvremen, lako dostupan današnjem čitatelju, i evokativan u odnosu na prošlost. Prijevod bi trebao dozivati prošlost suvremenim jezikom, pokazujući tako njegove mogućnosti.

3. znanje o razdoblju iz koje tekst dolazi (operativna erudicija), koja se u slučaju Heptamerona, može grubo podijeliti na dva polja, povijesno i književnokritičko znanje. Povijesno znanje treba rezultirati kritičkim aparatom bilješki koje ne služe samo identificiranju likova već trebaju predstavljati mostove koji omogućuju razumijevanje suvremenom čitatelju. Stoga bilješke ne mogu biti puko prenašanje bilješki iz originala jer je on namijenjen drugačijoj publici, te to zahtijeva obiman i precizan rad. Književnokritičko znanje podrazumijeva dubinsko poznavanje
žanrovske rešetke i diskursa tog razdoblja francuske književne povijesti koje karakterizira velika raznolikost, što treba omogućiti preciziranje timbra i tona prijevoda.

4. talent i vještina slaganja riječi. U slučaju Heptamerona, radi se i o talentu i daru koji se stječe prevođenjem i familijariziranjem sa tekstovima razdoblja renesanse, kako u francuskoj tako i u hrvatskoj tradiciji. Dosadašnji rad Marine Alie Jurišić na prijevodu zahtjevnog teksta Heptamerona Marguerite de Navarre dobro pokazuje kvalitete koje su potrebne da se taj pothvat privede uspješnom završetku. Radi se o velikom i dobro obavljenom prevodilačkom pothvatu.”

Nenad Ivić, Zagreb 2022.