Hans Roth bio je pripadnik protutenkovske (Panzerjäger)bojne 229. pješadijske divizije pridružene Šestoj armiji Walthera Reichenaua kad je počela invazija na Sovjetski Savez. Zapisujući svoje doživljaje, zabilježio je čuđenje i nervozu kad su Nijemci prešli granicu u lipnju 1941. godine. Onda je uslijedila vatrena oluja dok se Wehrmacht probijao preko bojišnice i ulazio u istočnoeuropska bespuća.
Roth je pisao potajno, kao da želi zadržati zdrav razum, znajući kako njegovi opisi strahota na bojišnici nikad neće proći cenzore Wehrmachta.
Tri dnevnika otkrivena su mnogo godina nakon njegova nestanka, spremljena u domu brata s kojim je bio vrlo blizak. Nakon bratove smrti, njegova ih je obitelj pronašla i smjesta poslala Rosel, Rothovoj supruzi.
Hans Roth je nesumnjivo radio i na četvrtom dnevniku prije no što je nestao u akciji u srpnju 1944. tijekom bitke poznate pod nazivom Uništenje grupe armija Centar. Iako je Rothova konačna sudbina ostala nepoznata, ono što je ostavio za sobom, i što je napokon ugledalo svjetlo dana, predstavlja nevjerojatno svjedočanstvo stravičnog rata koji su Nijemci vodili u Sovjetskom Savezu.