Duga je ljupki, rajski svijet, gdje znanstvenici žive sa svojim obiteljima, gdje umjetnici sa Zemlje dolaze kako bi radili najbolje što mogu, gdje djeca žive u prekrasnom Dječjem naselju i gdje usjevi rastu dovoljno obilno da osiguraju autonomiju planeta.

Idilu remete dvije sile, jedna unutarnja, druga vanjska. Manjak prijenosnih nuklearnih reaktora, poznatih kao ulmotroni, koji su neophodni za rad nul-fizičara i moraju se uvoziti sa Zemlje, navodi znanstvenike da prisluškuju i kradu zalihe jedni drugima. Intelektualno najrazvijenija ljudska zajednica na rubu je degeneracije u kaos infantilne sebičnosti. No daleko je razorniji čudan fenomen poznat kao Val. Nakon svakog eksperimenta s nultom teleportacijom, golemi val plazme diže se na polovima planeta i kreće prema ekvatoru. Obično se ti valovi mogu raspršiti pomoću posebno dizajniranih strojeva za “gutanje energije”, takozvanih “haribdi”. Sve dok jednom…
Daleka Duga sadržava zanimljive elemente kritike koji su se činili hrabrima u vrijeme kada je roman prvi put objavljen. Lako se može čitati kao alegorija o nuklearnom testiranju: nul-fizičari i njihova opsjednutost novom znanošću analogni su znanstvenicima Projekta Manhattan; nul-t pokusi odgovaraju atmosferskim nuklearnim pokusima. Autori impliciraju da želja znanosti da služi čovječanstvu može lako dovesti do projekata koji uništavaju svijet.