Znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se naći, može se živjeti, može se njome biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće. Istina se može izgovoriti samo ako je jednostrana.
Aleph, sedamnaest fantastičnih pripovjedaka, s epilogom, Jorgea Luisa Borgesa, uz glasovitu zbirku Ficcones (Izmišljaji), najvažnija je knjiga narativnih tekstova u opusu toga velikog argentinskog pisca.
Upravo je Stepski vuk vjerojatno vrhunac Hesseovog stvaralaštva, svojevrstan psihoanalitički dnevnik i intimna ispovijed. Autor izlaz iz osobnog kaosa traži u djelu izrazite smionosti i značaja. Harry Haller, junak romana i piščev svojevrsni duhovni dvojnik, koji u sebi sjedinjuje mnogobrojne probleme osvita modernog doba, nalazi se u sukobu sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje.
Stepski vuk je romanizirana kritika moderne civilizacije, iz koje Harry stalno traži izlaz, bilo na koji način, makar i samoubojstvom. No, ovaj izlaz osjeća nelegalnim i suviše jednostavnim, pa nastoji naučiti živjeti.
